IZVJEŠĆE S 4. KONFERENCIJE O PALIJATIVNOJ SKRBI „ Izvrsnost u palijativnoj skrbi “

Od 4. do 6. listopada 2019. u hotelu Parentium Plava Llaguna u Poreču održana je 4. konferencija o palijativnoj skrbi s međunarodnim sudjelovanjem “ Izvrsnost u palijativnoj skrbi“ ,  koja je okupila više od 350  liječnika, medicinskih sestara, socijalnih radnika, psihologa i duhovnika.  Konferenciju su organizirali Istarski domovi zdravlja, Hrvatsko  društvo za palijativnu medicinu i Liga protiv raka Pula,  pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva, Istarske županije i Grada Poreča.  Osim naših vodećih stručnjaka, na konferenciji su sudjelovali i ugledni stručnjaci iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Italije,  Poljske, Slovenije, Srbije i Velike Britanije.

U posljednjih nekoliko godina pratimo ubrzani napredak hrvatske palijativne skrbi. Na konferenciji smo željeli potaknuti diskusiju o kvaliteti palijativne skrbi koju pružamo, etičkim izazovima u kliničkom radu i sadržaju izvrsnosti u palijativnoj skrbi. Izvrsnost u palijativnoj skrbi nije cilj nego način postizanja cilja, opredijeljenost za stalno unapređivanje i razvoj palijativne skrbi. Primjena etičkih principa, kvaliteta skrbi, evaluacija i istraživanje su dobri pokazatelji izvrsnosti palijativne skrbi.

Kroz tri dana konferencije sudionici su aktivno sudjelovali u raspravama nakon plenarnih predavanja, prezentacija provoditelja skrbi a osobito tijekom radionica i panel diskusije.

 Skup je završio panel diskusijom o integriranoj palijativnoj skrbi - suradnji obiteljskih liječnika i specijalističke palijativne skrbi.  U panel raspravi sudjelovali su i dopredsjednica Hrvatske liječničke komore  i predsjednica KOHOMa,  dr. Vikica Krolo i predsjednik HDODa dr. Dragan Soldo.  

Na početku panel diskusije smo se podsjetili  izlaganja dr. Anne Sykes, obiteljske liječnice iz Londona, koja je na konferenciji govorila o organizaciji PS u Engleskoj. Standard u engleskoj palijativnoj skrbi je „Golden Standard Framework“ (GSF), strukturirani model suradnje obiteljskih liječnika i specijalističke izvanbolničke skrbi, kojeg je osmislila obiteljska liječnica dr. Keri Thomas. Iako ne postoji obaveza za njegovim provođenjem,  model  je opće prihvaćen i temelj je palijativne skrbi u Engleskoj.

Postavljeno je pitanje: koliko smo mi daleko od takvog modela suradnje i razvija li se naša palijativna skrb u tom pravcu.

Razvila se je dinamična i dobro fokusirana diskusija iz koje izdvajamo nekoliko razmišljanja i prijedloga:

  • Skrb o teško bolesnim i umirućim bolesnicima ne započinje uvođenjem MPT ili palijativnih odjela već je o njima od uvijek  skrbila i skrbi primarna zdravstvena zaštita. Palijativni pacijent za  vrijeme bolesti  90% vremena boravi u svom domu pa je suradnja izvanbolničke specijalističke palijativne skrbi i liječnika OM je presudna za kvalitetu skrbi.  

-U razvoju specijalističke PS se je išlo naprijed velikim koracima, a  nedovoljno se radi  na osnaživanju opće PS kroz edukacije, kao ni na sustavnom razvoju komunikacijskih modela između dva ključna stupa palijativne skrbi.  

  • Važno je izbjeći  „preuzimanje pacijenta“ od strane specijalističke  palijativne skrbi. Oba sustava trebaju zajednički brinuti o pacijentu, koji  ostaje pacijent izabranog liječnika koji vodi liječenje i treba biti informiran i upućen u sve što se događa s njegovim pacijentom.  Mobilni palijativni tim može uključiti samo liječnik OM. Takav način rada se, prema riječima  dr.  Julijane Verebes,  voditeljice odjela palijativne skrbi na Sveučilišnoj klinici u Grazu provodi u Austriji,  a kako je navedeno i u  Ujedinjenom Kraljevstvu. Svatko može kontaktirati palijativni tim, ali obiteljski liječnik mora dati pristanak za uključivanje palijativnog tima.  Na takav način funkcionira i palijativna skrb u Istri. Ako Mobilni palijativni tim pozove član obitelji ,  liječnik iz MPT kontaktira izabranog liječnika  oko uključivanja  MPT.
  • Liječnici OM  zbog preopterećenosti ne stižu  komunicirati oko svog pacijenata koliko bi bilo potrebno , te je naglašena važnost rasterećenje ordinacija OM od administrativnog  i svakog drugog nepotrebnog posla. Veliki je problem teška dostupnost liječnika OM telefonom, a  isto je s bolničkim liječnicima, do kojih se  također teško dolazi.  Na rješavanju tog problema treba sustavno raditi,  a jedno od rješenja su informatička rješenja.
  • Male županije su u prednosti jer je lakše dogovoriti suradnju i  komunikaciju liječnika OM i bolničkih liječnika i MPT. 
  • PS se ne razvija kroz akcije,  mora postojati kontinuitet razvoja.
  • Razvoj palijativne skrbi ide iz regija prema nacionalnom razvoju. Potrebna je povezanost, ali mi trebamo davati inpute MZ i HZZO, jer u tim tijelima ne sjede stručnjaci za PS.
  • Uključivanje stomatologa u palijativne timove u zajednici  zajednici je primjer cjelovitosti pristupa u PS : važan je svaki simptom , sve  što čovjeku otežava život,  a ne samo liječenje  osnovne bolesti.

-Nužno je definirati PS u okviru sustava socijalne skrbi, jer domovi za starije i nemoćne nemaju registriranu djelatnost za PS, pa se službeno ne može započeti sa edukacijom u domovima za socijalnu skrb,  sve ovisi o volji ravnatelja. Predlaže se izmjena zakonskog okvira prema nadležnim ministarstvima (MZ i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku) , kako bi se dio stacionarnih kapaciteta mogao preusmjeriti u palijativne jedinice/krevete/hospicije.

Ante Ivančić dr.med.

Predsjednik organizacijskog odbora

dr.sci. Julijana Franinović Marković dr. med.

Predsjednica Programskog odbora